Kako najbolje primijeniti postavke zavarivanja?

Kada je zavarivač zapravo spreman za zavarivanje? Kad pripremi komad koji će zavarivati, navuče rukavice i stavi masku, uključi uređaj za zavarivanje i gorionik spoji? Što je sljedeće? Naš novi blog daje odgovore na primjeru ručnog MIG / MAG zavarivanja.

1) Osnovni materijal

Prije nego što postavimo pitanje kako treba primijeniti postavke zavarivanja, potrebno je identificirati metal od kojeg je izrađen predmet koji ćemo zavarivati – osnova za sve daljnje korake. U većini slučajeva, zavarivač zna o kojem se materijalu radi. Ako ne, pomoći će vam neke metode ispitivanja:

a) Vizualni dojam: Iskusno oko na prvi pogled može vidjeti je li materijal čelik, nehrđajući čelik, aluminij ili neki drugi metal. Boja materijala također uvelike pomaže pri identifikaciji. Nejasna, tamno siva ukazuje na visok udio željeza. Svijetla i sjajna sugerira krom-nikal legure.

b) Test magnetom: U slučaju dvojbe, magnet može pomoći u identificiranju materijala. Samo su čelik, nikal i kobalt magnetični na sobnoj temperaturi. Ako materijal jako privlači magnet, to je obično željezo ili niskolegirani čelik. Ako postoji slaba privlačnost između materijala i magneta, to je vjerojatno legirani nehrđajući čelik. Aluminij neće uopće reagirati na magnet.

c) Oksidacija: Ako je na materijalu vidljiva hrđa, to je čelik. Nehrđajući čelici, poznati i kao kromirani čelik, i aluminij ne hrđaju pri normalnim atmosferskim prilikama.

d) Težina: Ovaj je kriterij posebno važan u odnosu na aluminij. Čelik ima puno veću gustoću od aluminija, pa je tako ista veličina materijala otprilike tri puta teža.

2) Dodatni materijal

Prije nego što zavarivač krene s radom, mora odabrati ispravnu žicu. Žica mora odgovarati osnovnom materijalu te biti kvalitetnija po mehaničkim svojstvima. Razlog tome je što tijekom zavarivanja, elementi u osnovnom materijalu i žici  isparavaju zbog topline. Ako bi se upotrijebio ekvivalentni dodatni materijal, zavar bi u konačnici bio lošiji i to se mora spriječiti.

3) Zaštitni plin

MIG / MAG označava zavarivanje metala aktivnim plinom ili inertnim plinom. Oboje su poznati kao elektrolučno zavarivanje u zaštiti plina. Izbor postupka u konačnici ovisi o matičnom materijalu, isto kao i izbor zaštitnog plina. Čelici – od nelegiranih do visokolegiranih – zavaruju se mješavinom argona i CO2 -MAG. MIG zavarivanje koristi se za obojene metale poput aluminija ili magnezija. U tu svrhu koriste se inertni plinovi, tj. argon, helij i njihove smjese.

4) Količina zaštitnog plina

Odgovarajući protok plina iznimno je važan, a za određivanje postoji praktično pravilo:

Količina plina (litre / minutu) = promjer žice (milimetri) x 10-12

Primjerice, ako se koristi žica promjera jednog milimetra, u zatvorenoj radionici dovoljno je deset litara u minuti. Ako postoji propuh, potrebno je malo više plina.
Isto tako veći protok je potreban ako se koristi izrazito lagan plin kao što je helij.

5) Kabel za uzemljenje

Prije podešavanja sustava zavarivanja, mora se spojiti kabel za uzemljenje. Stezaljka treba biti pričvršćena što bliže mjestu zavarivanja. Ako se koristi stol za zavarivanje, stezaljka se može postaviti na stol, inače mora biti pričvršćena izravno na predmet koji se zavaruje.

6) Postavke izvora za zavarivanje

Najvažnije varijable u MIG / MAG zavarivanju su brzina žice (u metrima u minuti), struja (u amperima) i napon (u voltima). Uvijek ovise o debljini materijala i položaju zavarivanja.

Ti parametri utječu jedni na druge i moraju biti u savršenom skladu. Suvremeni izvori energije za zavarivanje imaju sinergijske karakteristike (također nazvane “sinergijske linije”). To su programi za zavarivanje koji u pozadini podešavaju ostale relevantne parametre kada zavarivač postavlja jednu od varijabli na upravljačkoj ploči.

Najčešće zavarivač postavlja struju. To je obično oko 50 ampera po milimetru debljine lima. Međutim, ako se krećete u rasponu sve debljeg lima, taj se faktor smanjuje na 40 ili čak 30 ampera, jer se ionako visok unos topline mora smanjiti. Položaj zavarivanja također utječe na ovo pravilo. Ako se, na primjer, zavarivanje izvodi u položaju vertikala prema gore, koristi se manje struje kako talina ne bi propala uslijed gravitacije. Uz to se moraju poštivati ​​korištene karakteristike. Na primjer, ako zavarujete s impulsnim lukom, uključeno je znatno više topline. Kao rezultat toga može se značajno smanjiti jačina struje. Nakon što zavarivač primijeni postavke zavarivača, prvo bi ih trebao testirati.

Alternativa: Korištenje aplikacije za primjenjivanje postavki zavarivanja

Zvuči li vam ovo sve previše komplicirano? Tu je i digitalno rješenje! Aplikacije za zavarivanje intuitivno vas vode kroz osnovne informacije. Potrebno je samo unijeti osnovni materijal, dodatni materijal, zaštitni plin, brzinu zavarivanja, profil zavara i broj prolaza, a zavarivač u kratkom roku prima osnovne parametre: struju, napon, brzinu žice, brzinu zavarivanja, depozit i unos topline.

 Korištenjem aplikacije Fronius WeldConnect, ovi se parametri također mogu bežično prenijeti u uređaj za zavarivanje putem Bluetootha. Aplikacija stoga ne samo da pomaže pronaći prave parametre, već štedi vrijeme prilikom postavljanja parametara na uređaju. Aplikacija je dostupna za besplatno preuzimanje za iPhone iz App Storea i za Android iz Trgovine Google Play.